Kao katoličko društvo posvećeno odgoju i obrazovanju, u molitvi smo ispratili poglavara Katoličke Crkve kojega su na povijesnom sprovodu 26. travnja u Rimu mnogi ispratili, prepoznavši ga kao papu koji je na prvo mjesto stavio milosrđe, siromašne i marginalizirane.
Geslo pape Franje „miserando atque deligendo“ preuzeto je iz Homilija svetoga Bede Časnog, koji, komentirajući evanđeosku zgodu poziva sv. Mateja, piše: „Vidje Isus jednog carinika i budući da ga pogleda osjećajem ljubavi te ga odabra, reče mu: Slijedi me“.
Manje je poznato da je Jorge Mario Bergoglio, isusovac iz Buenos Airesa talijanskoga podrijetla, godinama radio kao nastavnik, i to psihologije i španjolske književnosti.
Kao dvadesetosmogodišnji isusovac i profesor književnosti u Santa Féu pri Colegio de la Inmaculada Concepción, budući papa izravno je poznavao slavnoga pisca Jorgea Luisa Borgesa. Bergoglio je predavao posljednjim dvjema godinama na Gimnaziji i svoje mlade učenike upućivao na kreativno pisanje. „Bila je to pomalo rizična stvar“, rekao je papa Franjo u intervjuu s Antonijom Spadarom 13. kolovoza 2013. „Trebao sam postići da moji učenici proučavaju El Cida. Međutim, djeci se to nije sviđalo. Tražili su da čitaju F. Garcíju Lorcu. Tada sam odlučio da će El Cida učiti kod kuće, a na nastavi sam obrađivao autore koji su se mladima više sviđali. Razumljivo, mladi su željeli čitati “pikantnija” književna djela, suvremena poput La casada infiel, ili klasična poput La Celestina od Fernanda de Rojasa. Ali čitajući te stvari koje su ih trenutno privlačile, općenito su više uživali u književnosti, u poeziji, te su prelazili na druge autore. I za mene je to bilo veliko iskustvo. Proveo sam program, ali na prestrukturiran način, odnosno ne redoslijedom kako je to bilo predviđeno, nego redoslijedom koji je prirodno proizlazio iz čitanja pojedinih autora. Taj mi je način prilično odgovarao: nisam volio kruto programiranje, nego u krajnjem slučaju znati kamo više ili manje stići. Tada sam počeo tražiti od njih da pišu. Na kraju sam odlučio Borgesu dati da pročita dvije pripovijesti koje su napisali moji mladi. Poznavao sam njegovu tajnicu, koja je bila moja profesorica klavira. Borgesu su se jako sviđale. Tada mi je predložio da napišem uvod u jednu zbirku“, ispričao je papa. „Znači, Sveti Oče, je li za život neke osobe važna kreativnost?», pitao je Spadara. Papa se nasmijao i odgovorio mu: „Za isusovca je iznimno važna! Isusovac mora biti kreativan“.
Pontifikat pape Franje u potpunosti će vrednovati vrijeme. U svakom slučaju, njegovo nasljeđe izvor je poticaja koje ne samo kao vjernici nego i kao nastavnici možemo i trebamo oživotvoriti.