Kraj 2012. i početak 2013. označeni su mirnim prosvjedima građana u Francuskoj, Finskoj, Austriji, Švicarskoj, Engleskoj i Hrvatskoj zbog neslaganja s odlukama parlamentarnih zastupnika i ministarstava . U svim tim državama doneseni su zakoni ili uredbe koji su protivni volji većine birača. Pokazalo se da su legalno izabrani predstavnici naroda potpuno iznevjerili većinu birača u svojim zemljama, iako plaću dobivaju iz njihovih džepova.
Usprkos informacijskim manipulacijama uz pomoć medija, Internet je biračima omogućio da dođu do pouzdanih podataka, znanja i međusobnog nadopunjavanja spoznaja u svim područjima života pa se pokazalo da svi ljudi sve znaju.
I u Hrvatskoj se pokušava korištenjem poluga moći i vlasti nametnuti pod etiketom znanosti nešto što sa znanošću nema veze. Vidjelo se da se ne može “ prodati rog za svijeću“, no povjerenje je u političare potpuno nestalo, a to nije dobro. Stoga treba što prije stvoriti uvjete kako bi birači ponovo stekli povjerenje u svoje zastupnike. Jedino će tako biti moguće donošenje dugoročnih dobrih i svrsishodnih odluka i zakona.
U Hrvatskoj je došla na vidjelo nesposobnost, nestručnost i neučinkovitost Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje. Jasno je da nisu u cijelosti detaljno proučili, analizirali i ocijenili 4. modul Zdravstvenog odgoja kao ni preporučenu literaturu za ponuđeni program.
Kompletan Zdravstveni odgoj, kako naziv tako i sadržaj, ne odgovara današnjim potrebama i prioritetima odgoja. Ne nudi odgoj za promjenu stila života u smislu razvijanja svijesti o odgovornosti za prirodu i društvenu zajednicu; od štednje energije, smanjenja ispušni h plinova, smanjenja zagađivača i otpada, štednje svih prirodnih resursa ( vode, šuma, čistog zraka, zemlje, flore i faune,mora i rijeka). Štoviše, potiče učenika da se vrti oko svoga ega, a poznato je da je u takvom stavu korijen pojedinačnih i društvenih zala.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nametnulo je program odgoja, protivno ustavu, pravima roditelja i djece pa čak i smislu odgoja kako je definiran definicijom odgoja ( Hrvatski opći leksikon 1996.),koja glasi: 1. Najvažniji dio procesa socijalizacije pojedinca, u kojem se on nastoji dovesti do stanja spoznaje i svjesnog prihvaćanja vrijednosti nužnih za život u (društv.) zajednici. 2. Pedagoški pojam kojim se označuje komuniciranje između nastavnika i učenika radi ostvarivanja učenikovih maksimalnih mogućnost; o. je u tom smislu transformacija učenika kao pojedinca ( individue) u ličnost.
U četvrtom modulu nije ishod programa socijalizacija,prihvaćanje vrijednosti i ostvarivanje učenikovih maksimalnih mogućnost, već samo što više (lažnih) užitaka.
Zahvaljujući ljudima koji su razotkrili što se krije iza ponuđenog, neznanstvenog programa, možemo sada ocijeniti da je on potpuno neprihvatljiv. Međutim, na njemu se i dalje inzistira, umjesto da ga se povuče , što je još veća sramota za institucije koje su zadužene za odgoj i obrazovanje te izaziva sumnju o namjernom, interesnom uvođenju ovakvog ideološkog (pre)odgoja. Zaobiđeni su praktični stručnjaci, nastavnici i profesori koji su zahvaljujući svom neposrednom iskustvu s djecom i mladima najkompetentniji i znaju što je potrebno ponuditi učenicima u pojedinim predmetima.
U razvijenom svijetu već dugo postoji stav da je svakom čovjeku neophodno cjeloživotno stručno obrazovanje i odgajanje zbog novih tehnologija i posljedica koje one izazivaju . U prvom redu tu pripadaju osobe na visokim položajima u vladi i ministarstvima. Nekada su trebali znati samo strani jezik, bon -ton i protokol, a danas donose odluke i zakone koji se odnose na mnogo veća i složenija područja s dalekosežnijim posljedicama te bi u skladu s tim i zahtjevi za njihovu stručnost i moralnost trebali biti veći.
Primjerice, nestručnost, neznanje i neodgovornost pokazali su zastupnici 27 zemalja u Europskom parlamentu kad su izglasali zakon o izbacivanju žarulja i o uvođenju štednih žarulja u kojima je vrlo toksična živa, koju prije ili kasnije treba zbrinuti. Država na taj način postaje odlagalište žive koje može biti opasno ako se ne provodi ekološko zbrinjavanje. Tko u našoj državi zbrinjava štedne žarulje? Gdje? I koliko to košta? S druge strane ne obuzdavaju rasipanje ogromnih količina energije i ispušnih plinova. To pokazuje da je tehnološki napredak donio sa sobom potrebu dobrih i učinkovitih zakona, ali da o njima ne bi smjeli odlučivati samo političari već prvenstveno neovisna struka.
Ako želi istinski napredovati, suverena država treba izborne zakone: nepotkupljive stručnjake u saborske klupe umjesto zastupnika sa stranačkom stegom. Političar bez neprestane edukacije nije dorastao za odluke i zakone koji se donose u Saboru jer njegovo glasovanje može imati dalekosežne štetne posljedice. Svijet ne želi posljedice i rizike koji se ne mogu nadoknaditi i zato je uveo osiguranje. Kako se država može osigurati od loših odluka saborskih zastupnika? Za sada, nikako!
Uvedeno je osiguranje od štete, osiguranje liječnika ako pogriješe u struci, osiguranje odvjetnika, osigurati se moraju čak i sudski vještaci! A zastupnici? Saborski su zastupnici lišeni odgovornosti jer ne glasuju javno. A glasovanje će biti odgovorno jedino ako je javno i ako iza njega stoji educirani zastupnik imenom i prezimenom koji će za svoj rad odgovarati biračima. Kako je lako imati dobre zakone ako se glasuje javno!
Katarina Tadić