Božja riječ – Riječ života
U ono vrijeme, kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Mk, 5, 21-43
Razlamanje riječi: Osnažimo djevojke!
Očajnom ocu Jairu Isus govori neka se ne boji i vjeruje. Došavši k njemu, upozorava prisutne da “djevojka nije umrla, nego spava”. Na njegovu riječ, dvanaestogodišnja Jairova kći ustane i počne hodati. Bez sumnje, Jair je silno volio kćer i vjerovao je da je Isus može ozdraviti, premda je bila na umoru. Shvatimo li ovo čitanje u augustinovskom ključu, ono nosi snažnu poruku. Često se osjećamo kao da smo na umoru; pritisnuti tjeskobom, strahom, grijehom. Isus razgoni strah. Upozorava nas da nismo umrli, nego spavamo; na njegovu riječ, možemo ustati i hodati. Autoritet Kristove ljubavi donosi zdravlje, život i mir. Čitamo li tekst pozorno, primjećujemo nešto zanimljivo. Ime u židovskoj kulturi znači identitet. Isus Jairovu kćer nije zazvao imenom, nego joj se obratio riječju djevojko. Isus je se u više evanđeoskih prigoda obraća djevojkama i ženama; ozdravlja kćer žene Kanaanke, Samarijanki na zdencu kaže da će joj dati vode žive, ženu preljubnicu spašava od kamenovanja, oprašta joj i poručuje neka više ne griješi, Mariju Magdalenu oslobađa od zloduha, svoju majku Mariju s križa daje učeniku Ivanu za majku itd. Vraćanje Jirove kćeri u život posebno snažno odzvanja danas, i to riječi “djevojko, ustani”.
Prije koji dan kolegica, nastavnica u jednoj gimnaziji, u povjerenju mi je rekla da u školi u kojoj radi već tri djevojke žele promijeniti spol. Roditelji su, kaže, očajni. Sve tri djevojke idu k istoj psihologinji koja ih je uputila u “tranziciju”. Podatci nedvosmisleno pokazuju da posljednjih desetak godina spolni identitet mnogo češće od dječaka žele promijeniti djevojke. Prema podatcima KBC-a Zagreb u kolovozu 2023. godine 120 mladih poželjelo je promijeniti spol, a 2015. bilo ih je 10, što je povećanje za 12 puta. Među njima je najviše porastao broj djevojaka između 16 i 20 godina. Slične su uzorke primijetili stručnjaci diljem Europe. Dr. Christopher Gillberg, profesor dječje i adolescentske psihijatrije na Sveučilištu Gothenburg u Švedskoj, koji je uz to i specijalist za autizam, posvjedočio je da je 2013. nastupilo rapidno povećanje mladih pacijenata s autizmom i rodnom disforijom, od kojih su većina bile djevojke, kako je u jednom intervjuu navela Keira Bell, mlada Britanka koja je 2019. podigla tužbu protiv londonske klinike Tavistock u kojoj je u dobi od 15 godina počela dobivati »terapiju« blokatorima hormona kako bi »postala muško«.
Sud prof. Gillberga o praksi klinike Tavistock (koja je 2022. zatvorena) davanja blokatora hormona djeci mlađoj od 16 godina jest da je to bio »eksperiment uživo«. U Velikoj Britaniji zabilježen je porast rodne disforije u mladih djevojaka od 4400 % u deset godina. U Sjedinjenim Državama sličan je trend pokazalo istraživanje dr. Lise Littman objavljeno 2018.; 82,8 posto pacijenata dr. Littman s istim navodnim poremećajem bile su djevojke u dobi od 15-16 godina.
Dvadesetogodišnja Amerikanka Chloe Cole nedavno je gostovala u podcastu koji vodi grkokatolik Matt Fradd; ispričala je kako se kao djevojčica nije osjećala uklopljenom u društvo, doživljavala je mentalne teškoće a doživjela je i spolno napastovanje. Pod utjecajem društvenih mreža pomislila je da bi „promjena spola“ riješila njezine probleme. U dobi od 14 godina liječnici su joj prepisali hormonske blokatore puberteta i injekcije testosterona. U 15. godini kriurški su joj uklonjene grudi. Nakon manje od godine dana, shvatila je da želi jednom postati majka. Sa 17 godina odlučila se „vratiti“ u svoj ženski identitet. Tužila je liječnike a na temelju njezina svjedočanstva zakoni u SAD-u koji dozvoljavaju davanje spolnih hormona maloljetnicima počeli su se mijenjati. Osim nje, sličnu je priču s javnošću podijelilo još osam „detranzistenata“.
Žalosno je i izaziva opravdani bijes što ideologijom zaslijepljeni psiholozi, novinari i aktivisti ne samo da vide ništa sporno u poraznoj činjenici rastućega broja djevojčica i djevojaka koje žele postati dječaci odnosno mladići, nego to potiču i guraju ih u autodestruktivne scenarije – daleko od znanja javnosti. To duboko vrijeđa znanost, zdrav razum, dobar ukus i dostojanstvo žene. U okrutnoj areni društvenih mreža koja nerijetko postavlja nerealistične standarde ženske ljepote, ionako turbulentno vrijeme puberteta djevojčicama umjesto doba učenja, sazrijevanja i najljepšega školskog doba postaje noćnom morom zbunjenosti i tjeskobe koja kulminira u želji da budu nešto drugo, a ne one same. Bili roditelji, nastavnici ili prijatelji, osnažimo djevojčice i djevojke! S ljubavlju i nedvosmislenom jasnoćom poručimo im da su sposobne, dobre i lijepe, da im ništa ne nedostaje. Pohvalimo njihova postignuća, izrazimo im priznanje. Prihvatimo ih Kristovom ljubavlju. U tome je prva zadaća roditelja, koji imaju pravo i dužnost odgajati djecu, čiji prirodni autoritet prethodi državi i svim drugim institucijama; propuste li odgajati i usmjeravati djecu, prepuste li ih medijima i aktivistima, roditelji čine težak propust i postaju suodgovornima za teške štete njihovoj djeci.
»Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, a ustvari želi ono što se od njega očekuje da želi«, zaključio je još davno Erich Fromm. Upravo zbog toga Isusovo „Djevojko, ustani!“ postaje ključnom rečenicom istinskoga, novoga feminizma koju danas treba usvojiti i živjeti. Ona prepoznaje i čuva genij žene koji nitko i ništa u društvu ne može nadomjestiti. I ne zaboravimo; kako god bile teške rane koje nam drugi zadaju (a ponekad i mi sami sebi), susret s Bogom liječi i preporađa čovjeka, čak i kada se čini da smo na umoru, čak i kada spavamo. Bogu je sve moguće…a sve je moguće i onomu koji vjeruje (Mk 9, 23), kako kaže Isus.
M.K.P.